Manastir Đipša je ženski manastir, poznat i kao manastir Divša u narodu. Smešten je na južnim padinama zapadnog dela Fruške gore, u prelepoj dolini obrasloj gustom šumom. Prema predanjima, manastir je podigao despot Jovan Branković krajem XV veka, zajedno sa crkvom posvećenom Svetom Nikoli. Zbog svog geografskog položaja i velike udaljenosti od naseljenih mesta, manastir je oduvek bio siromašan i zbog toga nije privlačio pažnju Turaka. Početkom XVIII veka, manastir je prešao pod upravu manastira Kuveždin, koji je bio udaljen samo pet kilometara, i godinama je pokušavao da povrati samostalnost, što mu je uspelo tek 1923. godine. Neke tvrdnje sugerišu da su oba manastira mogla da postanu deo Hilandara, ali su lokalni seljaci to sprečili. Kroz svoju burnu istoriju, manastir Đipša je bio više puta rušen i pljačkan, uključujući i kraj Drugog svetskog rata, kada je manastir miniran. Tokom tog perioda, svod crkve je delimično srušen, a zvonik je teško oštećen. Danas manastir čine crkva Svetog Nikole i spratni konak.