Palićko jezero i istoimeno naselje nalaze se na 8 kilometara od Subotice i 3 kilometara od južne granice Mađarske. Naselje sa većinskim mađarskim življem broji zamalo 8 hiljada stanovnika.
Njegovo prvo pismeno pominjanje se datira iz 1462. godine, kada je Matija Korvin pustinju Palij darivao svojoj majci. Naselje nastalo od te pustinje dobio je naziv Paleđhaza, a koji je kasnije
promenjen na slovenski Palić.

Prema jednoj legendi jezero je nastalo od suza jednog čobanina zvanog Pal, koji je pasao svoje ovce u dolini, dok jedne noći oni nisu nestali bez traga. Tada je neutešno zaplakao i njegove suze su se skupljale u jezero.

Palićko jezero je nastalo od izvorske vode, ali ga pominju i kao ostatak Panonskog mora, zbog svoje slane vode. Razlog za to je u činjenici što voda većinom potiče od padavina koja napune dolinu. Voda prikupljena sa okolnih područja je kimosva isprala natrijum hlorid iz tla, pa je postala slana.

 

Photo by: wikimedia:Gojko Gavrilo

 

Naselje je počelo da se izgradi sredinom 19. veka kada su otkrili lekovito dejstvo vode i mulja iz jezera. Svoj današnji secesijski izgled je dobilo početkom 1900-tih godina. Vodotoranj, Velika terasa i Ženski štrand – sve su to dela dvojica majstora mađarske secesije, arhitekte Marcel Komor i Deže Jakab. U naše doba, zbog nataloženog mulja prirodni ekosistem jezera je uništen, pa ono nije pogodno za kupanje, ali ovdašnji znamenitosti oslikaju nekadašnju atmosferu čuvenog kupališta iz vremena Monarhije.

Vodotoranj, dekorisan folklornim motivima i predat 1912-te, bio je stajalište tramvaja koji je došao iz pravca Subotice i koji je sve do 1972. godine vozio putnike do popularnog kupališta. Polazeći ispod Vodotornja posetioci mogli su doći do Velike terase i obale jezera.

Veliki park se prostire na 19 hektara, od Vodotornja do obale jezera. U 19. veku su započeli njegovu sadnju na uzor engleskih parkova, a zatim je dobio odlike baroknog stila.

Velika terasa je svečano otvorena 1912-te godine. Na spratu se nalazila velelepa balska dvorana, a na prizemlju bili su restorani i poslastičarnica. Sa strane jezera zgradi su pridodate dve velike otvorene terase, čije ograde su dekorisane tipičnim motivima mađarske secesije. Smatraju da nakon Londona drugi teniski meč na zatvorenom je bilo održano u balskoj dvorani Velike terase.

 

Photo by: Hét Nap

 

Ispred Velike terase isto tada je nastala najmanje secesijsko zdanje – Muzički paviljon. Oduvek je bio prostor koncerata na otvorenom, a i dan danas postoji ta tradicija. U blizini je Spomen česma, podignuta u čast završetka građevinskih radova na Paliću, na jednoj tabli tada još sa ispisanim redovima pesme Dežea Kostolanjija.

Ženski štrand izgrađen na obali Palićkog jezera je remek delo mađarske secesije. Ukrašen je motivima preuzetih iz narodne umetnosti. Prilikom njegove izgradnje su važili drugi društveni običaji, pa su žene mogle da se kupaju u jezeru samo ovako, sakriveno od radoznalih očiju.

Vila Lujza je izgrađena krajem 19. veka u eklektičnom stilu, njeni žuti zidovi i žuto-zeleni crepovi od Žolnai keramike podsećaju na izgled švajcarskih vila. Ranije je funkcionisala kao „ozloglašen” kasino, a danas prima goste kao hotel.

 

Photo by: Serbia-explorer

 

Bagoljvar (Sovina kula) je jedan od simbola današnjeg Palića. Zgradu, ispirisanu švajcarskim vilama, ukrašavaju višebojni crepovi od Žolnai keramike. Njena izgradnja se vezuje za Lajoša Vermeša. Imao je jedva dvadeset godina kada je organizovao prve palićke olimpijske igre, koju istorija sporta vodi kao prethodnika savremenih olimpijskih igara. Bagoljvar se smatra za prvim olipijskim selom u svetu, pošto je Lajoš Vermeš tamo obezbedio smeštaj za sportiste koji su došli na Palić. 1884-te izgradio je biciklističku stazu na Paliću, koji je u to vreme bila po dužini treća staza u Evropi, a jedina staza za trke u zemlji. U čast Lajošu Vermešu 1995. godine podignuta je statua pored Bagoljvara.

Nakon Prvog svetskog rada izgrađen je Veliki (muški) štrand na istočnoj obali Palićkog jezera, koja je u tadašnjoj Jugoslaviji bila najveća zgrada takve namene.

Nakon Drugog svetskog rata, 1950. godine je i Zoološki vrt otvorila svoja vrata.

Tokom šezdesetih godina 20. veka nastao je Sportski centar sa fudbalskim, odbojkaškim, košarkaškim i rukometnim terenima. Na istočnoj obali su uredili vikend naselje, gde su subotička preduzeća izgradila svoje letnjikovce za odmor svojih radnika.